Akademik Prof. dr Slobodan Vukosavić: Trebalo bi prihvatiti koncept zelenog rudarenja
Prof. dr Slobodan Vukosavić, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, član Srpske akademije nauka i umetnosti i predsednik Odbora za energetiku, održao je stručno predavanje na temu „Elektronska energetika“ na čačanskom Fakultetu tehničkih nauka.
Energetika na mnogo načina utiče na život čoveka od kućnog budžeta do zagađenja, zbog čega bi svako od nas trebalo da razmišlja o tome, poručio je akademik Slobodan Vukosavić dodajući da ona, takođe, utiče i na privredu.
“Mnoge svetske kompanije su otvorile svoja odeljenja u Srbiji ne zato što su oni dobri ljudi ili što smo politički kompatibilni nego pre svega zato što imaju jeftinu energiju. I oni će biti tu sve dok je energija u Srbiji dovoljno jeftina, tako da je to njima isplativo. Onog momenta kada skoči cena struje ili gasa ili kad ne budu dostupni, industrije će otići odavde”, naveo je dr Vukosavić.
Upozorio je da energetika truje vazduh, vodu zemljište zbog čega bi svako od nas trebalo da razmišlja o tome.
“Ne možemo više kao nekad, kada su u svim zemljama sveta postojali državnici, poveriti to vlastima računajući da će oni najbolje da misle o našem interesu. Ne samo u Srbiji nego u celom svetu političari su danas profesionlaci čiji je prvi posao da sednu u neku fotelju, a osnovni cilj da osvoje, očuvaju, uvećaju vlast i da je pretvore u finansijsku moć. Tako da ne možete na njih računati da će da vode računa o vama”, istakao je dr Vukosavić.
Prema njegovim rečima, Zelena agenda pokrenuta je u svetu kako bi se smanjilo globalno zagrevanje koje nas vodi u ambis. Međutim, toj dobroj ideji pridružili su se i oni koji bi da se okoriste.
“Zelena agenda traži višestruko više materijala, kritičnih minerala, tako da je neophodno da se u svetu otvaraju novi rudnici. Sve je teže čak i u Africi, zemljama kao što je Kongo i Mali, otvoriti rudnike koji devastiraju životnu sredinu, uništavaju prirodu. Pokušavaju da to urade u Srbiji. Zato svako od nas mora da pronikne u suštinu problema. Čuo sam kako govore eto, litijum će se kopati i u Nemačkoj. Moram da vam kažem da je to laž. Ako Nemci bubu eksploatisali litijum, oni će to činiti tako što će ga izdvajati iz podzemnih voda. Oni već imaju geotermalne izvore iz kojih dobijaju toplotnu energiju. Igrom slučaja ta voda iz velikih dubina u Nemačkoj ima puno litijuma i on se može izdvojiti. To nije kopanje, to nije rudnik, oni neće imati deponije kakve se planiraju u zapadnoj Srbiji koje će trovati životnu sredinu vekovima i koje će onemogućiti poljoprivredu, turizam pa i život čoveka”, istakao je akademik Vukosavić.
Profesor Vukosavić kaže da se privredna aktivnost ne može zaustaviti ali bi trebalo prihvatiti koncept zelenog rudarenja.
“To znači sledeće. Ne smete da imate deponije. Kada nešto iskopate, onda iskorišćenu rudu treba vratiti u otvor ispod zemlje u okno odakle ste je izvadili. Ako koristite vodu u nekim tehnološkim procesima, ona se mora reciklirati, ne smete da ispuštate vodu u okolinu. Dakle, kada neko dođe i ponudi vam da otvori rudnik ako on neće praviti deponije, to je u redu. Ako neće da ispušta vodu u okolinu, ne bi bilo primereno da se borimo protiv toga”, objasnio je dr Vukosavić.
Važno je, navodi dr Vukosavić, poštovati zakone o zaštiti životne sredine. Smatra da bi trebalo uvesti krivičnu odgovornost za sve koji pišu studije izvodljivosti koje su netačne.
“Ako postoji neko od nas stručnjaka koji je spreman da napravi netačnu studiju ne bi li nekoj kompaniji dao za pravo da otvori rudnik, trebalo bi da mi imamo zakon po kome će on u najmanju ruku odgovarati, biti na neki način kažnjen”, smatra akademik.
Energetika se u Srbiji još uvek oslanja na ugalj i nažalost, ističe dr Vukosavić, to će biti slučaj još 20 do 30 godina. Ukazuje da je mogućnost korišćenja vetro i solarnih elektrana veoma ograničena i smatra da su alternativa nuklearne elektrane četvrte generacije.
“Ljudi i dan danas umiru u velikom broju zbog zagađenja vazduha u okolini ugljenokopa i u gradovima. U celoj Srbiji mi godišnje izgubimo od deset do petnaest hiljada ljudi zbog zagađenja…Kada se sve stavi na papir dođemo do zaključka da bi mi morali da napustimo ugalj za nekih dvadeset do trideset godina. Uz to, uglja praktično više neće biti na teritoriji Srbije bez naše južne pokrajine. Naša južna pokrajina je trenutno pod okupacijom i pitanje je da li ćemo i kada mi uspeti da dođemo u posed našeg vlasništva. Ono što postoji na teritoriji južne pokrajine u pogledu minerala i energenata vredi 800, 900 milijardi evra, to je otprilike negde dvadeset godina, možda približno, vrednosti onoga što svi mi skupa napravimo u Srbiji. To je dvadesetogodišnja vrednost našeg bruto domaćeg proizvoda. To je ogroman novac. Dobro bi bilo da povratimo svoje zakonsko pravo vlasništva na tim”, zaključio je akademik Slobodan Vukosavić.